Značaj roditeljske prisutnosti u bolničkom liječenju djece
Boravak u bolnici stresno je i zastrašujuće iskustvo svakome a posebno djetetu. Razlozi za povećanu tjeskobu i strah kod djece proizlaze iz same bolesti i medicinskih pretraga i zahvata koje moraju proći, predviđanja i zamišljanja neugodnosti i bolnosti tih pretraga, nepoznate, nove bolničke okoline, prestanka svakodnevnih aktivnosti i rutine, izdvojenosti iz vršnjačke skupine, osobito odvajanje od roditelja što je posebno izraženo od dojenačke do predadolescentne dobi. Djeca imaju ograničeno razumijevanje bolesti i liječenja , koje je vezao uz njihov kognitivni razvoj i mijenja se tijekom odrastanja, što može značajno otežati komunikaciju sa djecom i imati posljedice na djetetove reakcije tijekom liječenja. Djeca uglavnom precjenjuju invazivnost zahvata i stupanj boli , plaše se nekih simptoma i posljedica liječenja, misle da ih se namjerno kažnjava nekim ograničenjima ili samim boravkom u bolnici.
Istraživanja su pokazala da postoje zaštitni faktori koji mogu pomoći djeci i njihovim roditeljima da lakše prihvate hospitalizaciju i liječenje. Kao najvažniji zaštitni faktor pokazali su se adekvatna priprema djece za hospitalizaciju kroz koju djeca stječu znanja o bolesti i postupcima liječenja, zatim emocionalno stanje i informiranost roditelja te prisustvo roditelja uz dijete tijekom hospitalizacije i medicinskih postupaka i intervencija.
Roditeljska uloga u pripremi djece za hospitalizaciju i postupke liječenja.
Prisustvo roditelja uz dijete tijekom priprema ima blagotvoran utjecaj i na djecu i na roditelje. Djeci pruža osjećaj sigurnosti i zaštite te olakšava komunikaciju sa zdravstvenim osobljem, a roditeljima omogućuje lakše stjecanje znanja o bolesti i postupcima koje liječenje zahtjeva te smanjuje njihov doživljaj tjeskobe i zabrinutosti vezane uz bolest i potrebno liječenje. Dosadašnja istraživanja pokazuju da djeca koja prolaze pripremu u prisustvu roditelja pokazuju manje uznemirenosti prije medicinskih zahvata, imaju manje razine stresa te manje smetnji prilagodbe. Roditelji navode veći osjećaj vlastite kompetencije, manje anksioznosti vezano za liječenje, što se pozitivno odražava na emocionalno stanje djece i njihovu prilagodbu na hospitalizaciju te spremnost na suradnju tijekom liječenja.
Uloga roditelja u aktivnostima svakodnevnog života u bolnici
Roditeljski boravak uz dijete pruža djetetu osjećaj podrške i zabave tijekom cijelog dana, pomoć u osmišljavanju vremena tijekom boravka u bolnici, te se djeca osjećaju bolje uz aktivno sudjelovanje roditelja i imaju doživljaj da im vrijeme brže i lakše prolazi, roditelj ima mogućnost utješiti i umoriti dijete te mu pomoći proraditi i olakšati bolna iskustva kroz igru, razgovor, maženje. Roditelji tako imaju mogućnost olakšati djeci suočavanje sa stresnim situacijama te im pomoći da ostvare bolju suradnju s medicinskim osobljem. Preuzimanjem aktivne uloge u brizi o djeci značajno olakšava brigu i skrb i samom zdravstvenom osoblju te doprinosi kvalitetnijem liječenju djece. Izuzetno je korisno za svako pojedino dijete razraditi plan aktivnog uključivanja roditelja u što je više moguće postupaka u okviru liječenja tijekom hospitalizacije i nakon nje. Posebno je važno educirati i aktivno uključiti u postupke liječenja roditelje kronično bolesne djece koja zbog prirode bolesti često prolaze hospitalizacije.
Važnost cjelodnevnog boravka roditelja uz dijete
Za djecu je odvajanje od roditelja glavni izvor stresa i anksioznosti. Zato je važno omogućiti da jedan roditelj bude cijelo vrijeme uz dijete, 24 sata, osobito ako je riječ o djetetu predškolske dobi. Ukoliko organizacijski nikako nije moguće osigurati roditeljima stalni boravak uz dijete, tada je važno omogućiti im redovite svakodnevne posjete u što je moguće većem vremenskom obujmu. Bez obzira što će svaki rastanak od roditelja biti bolan važno je da roditelj nastavi dolaziti. Osjećaj usamljenosti i napuštenosti zbog eventualnog nedolaska roditelja daleko su razorniji i ostavljaju dugoročne posljedice na djetetov emocionalni život.
Pokazalo se kako djeca doživljavaju manji intenzitet boli uz prisustvo roditelja , manje je nuspojava i komplikacija liječenja, manje stresnih reakcija i maladaptivnih ponašanja tijekom i nakon hospitalizacije , djeca bolje surađuju , hospitalizacija traje kraće, a zadovoljstvo djece i roditelja značajno veće.
Prisustvo i aktivno sudjelovanje roditelja u liječenju djece u bolnici predstavlja veliku dobrobit za sve – djecu roditelje i zdravstveno osoblje te pozitivno pridonosi procesu liječenja djece.
Izvor; Dijete u bolnici, urednik prof. dr.sc. Josip Grgurić