Osobitosti učenika sa teškoćama

Osobitosti učenika sa teškoćama

  1. Učenici sa oštećenjem vida
  • Učenici sa sljepoćom ili slabovidnošću.

Djeca sa sljepoćom u odgojno –obrazovnom smislu su ona djeca koja imaju ostatak vida na boljem oku , sa korekcijom( naočale) ili bez nje do 0,05(5%) uz nesposobnost čitanja slova ili znakova veličine  Jaeger 8 i veće veličine na blizinu.  Te osobe se obrazuju na Brailleovom pismu.

Djeca sa slabovidnošću – ona čija je oštrina vida  na boljem oku , s korekcijom ili bez nje od 0.05 do 0.40 (40%)  Te osobe mogu čitati crni tisak do veličine Jaeger 8.

Na oštećenje upućuju natečeni kapci, crvene i suzne oči, često trljanje  očiju, zatvaranje ili prekrivanje jednog oka , škiljenje, mrštenje pri radu, osjetljivost   ili prigušeno svjetlo.

Vizualna percepcija slabovidnih je sporija , manjkava izobličena, ograničena na blizinu. : Mogu se javiti teškoće u pismenom radu jer se ne može pisati po crtama  ili unutar redova.

Učenici s oštećenjem vida mogu savladati redoviti program uz izostavljanje i smanjivanje opsega samo onih sadržaja koji se usvajaju isključivo vizualnom percepcijom.

Primjena individualiziranih postupaka podrazumijeva i primjenu specifičnih nastavnih sredstava i pomagala, : klupa sa nagibom za slabovidne učenike, teleskopske naočale, Brailleov pisaći stol s Brailleovim papirom, kasetofon, prilagođeno prijenosno računalo, čitač zaslona s govornom jedinicom, geometrijski pribor za slijepe, prilagođeni crtači pribor, radni listići na brajlici i uvećanom tisku, zvučne knjige, zvučna lopta .

  1. Učenici sa oštećenjem sluha
  • Gluhi i nagluhi

Osoba sa gluhoćom- ona čije oštećenje sluha na uhu koje bolje čuje prelazi intenzitetsku razinu iznad 91 dB dobivenu na tonalnom audiogramu. Ne mogu se služiti  sluhom u govornom  sporazumijevanju , niti uz  pojačanje zvuka na slušnom aparatu.

Nagluha osoba- oštećenje sluha na uhu bolje slušnosti kreće se u rasponu od 25 do 90 dB , glasovni govor je djelomično ili potpuno razvijen

Teškoće se očituju  kao teškoće učenja govora, zaostajanje  u usvajanju govornog i pisanog jezika , oskudniji rječnik, problemi u pisanom izražavanju , otežano razumijevanje pisanog teksta, zbog lošijeg poznavanja jezika teškoće u usvajanju obrazovnih sadržaja.

Učenicima s oštećenjem sluha potrebno je smanjiti ili promijeniti zahtjeve  za neke nastavne sadržaje koji se usvajaju  isključivo auditivnim kanalom. Tijekom njihovog školovanja potrebno je osigurati  i pomoć defektologa specijaliziranog za rad sa takvim učenicima.

  1. Učenici s poremećajima glasovno – jezično govorne komunikacije

Učenici s poremećajem glasa- Postoji neprimjerena visina glasa ili kvaliteta glasa ili neprimjerena glasnoća, rezonancija ili trajanje

Učenici s poremećajem govora-  mogu biti prisutni artikulacijski poremećaji, mucanje, brzopletost  i jezični poremećaji

Učenici s poremećajima glasovno-jezične govorne komunikacije savladavju redoviti nastavni program uz primjenu individualiziranih  didaktičko- metodičkih postupaka sukladno njihovim poteškoćama uz provođenje logopedskog tretmana.

  1. Učenici sa specifičnim teškoćama u učenju
  • Disleksija( teškoća čitanja)
  • Disgrafija ( teškoća pisanja)
  • Diskalkulija (teškoća usvajanja matematičkih vještina)
  • Učenici sa hiperaktitivnošću

Razlikuju se  od ostalih  po dužem razdoblju usvajanja  početnog čitanja pisanja i računanja, i  teškoćama dekodiranja.

Učenicima je potreban individualizirani pristup, koji podrazumijeva  postupke podrške  u primjeni metoda , zahtjeva , sredstava  i oblika rada koje će ovim učenicima omogućiti stjecanje znanja , vještina i umijeća primjerenih njihovim stvarnim sposobnostima.

  1. Učenici sa motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima
  • Učenici s oštećenjem lokomotornog sustava( kosti, zglobovi, mišići)
  • Učenici s oštećenjem središnjeg živčanog sustava
  • Učenici sa oštećenjem središnjeg živčanog sustava
  • Učenici sa oštećenjem perifernog živčanog sustava
  • Učenici s kroničnim bolestima

Učenicima s  motoričkim  poremećajima uključenim u redovnu osnovnu školu  treba prilagoditi sadržaje onih aktivnosti  koje ne mogu provesti.  U nastavnom radu treba provoditi individualizirane  didaktičko- metodičke postupke uz upotrebu specifičnih  sredstava i pomagala.

  1. Učenici sa sniženim intelektualnim sposobnostima

To su učenici granične inteligencije , mentalne retardacije i učenici iz kulturno deprivirane sredine.

Odstupanja  u intelektualnom  funkcioniranju  prepoznaju se  kao teškoće u izvođenju  različitih misaonih  operacija , što otežava proces učenja, usvajanja  školskih sadržaja i socijalno prihvatljivih  ponašanja. Na području adaptivnog ponašanja  osobitosti se manifestiraju kao ograničenja u područjima kao što su: komunikacija, briga o sebi , snalaženje u okolini, usvajanje socijalnih vještina i navika, sudjelovanje u socijalnoj zajednici.

Teškoće  se iskazuju  u otežanom općem shvaćanju, razumijevanju i  poimanju.

Učenici  s intelektualnim  teškoćama savladavaju program  primjeren  njihovim sposobnostima po opsegu i dubini.

  1. Učenici s poremećajima u ponašanju uvjetovanim organskim faktorima ili progredirajućim psihopatološkim stanjem

Poremećaji u ponašanju očituju se : impulzivnost, hiperaktivnost , nepažnja, neposlušnost, nametljivost, prkos, svađanje, laganje, varanje , neopravdano izostajanje s nastave, verbalna i fizička agresivnost i delikvencija,  plašljivost, povučenost, potištenost, plačljivost, sram, depresija, nisko samopouzdanje, lijenost, dosada , razmaženost, neurotske smetnje.

Ovim učenicima treba stvarati prilike  za stvaranje uspješnih odnosa , učiti ih  socijalnim  i emocionalnim vještinama te razvijati empatiju.

  1. Učenici s poremećajem pažnje/ hiperaktivnim ponašanjem( ADD/ADHD)
  • Djeca kod koje su u većoj ili manjoj mjeri prisutne nepažnja i/ili hiperaktivnost/ impulzivnost koje dolaze do izražaja prije sedme godine života i ometaju socijalno akademsko ili radno funkcioniranje.

Razlikujemo  ADD –poremećaj pažnje bez hiperaktivnosti

ADHD – poremećaj pažnje s hiperaktivnosti

Problemi ovih učenika  u nastavnom radu  najčešće se očituju  u nestrpljivosti, nedovršavanje započetih aktivnosti, zaboravljanju, motoričkom nemiru, stalnoj verbalizaciji, razdražljivosti, promjenama mjesta i započete aktivnosti.

Kod ovih učenika ne treba  intervencije u sadržaj učenja. Individualiziranim odgojno –obrazovnim programom potrebno je planirati podršku didaktičko metodičkim postupcima  koji će učenicima  omogućiti  usmjerenu i zaokupljajuću  aktivnost u nastavnom procesu.

  1. Učenici s poremećajima iz autističnog spektra

Autistični sindrom  započinje  u ranom djetinjstvu a prepoznaje se  i dijagnositcira  prema obilježjima ponašanja.

Zajednička obilježja poremećaja  iz tzv. Autističnog spektra  odnose se na kvalitativno oštećenje  socijalnih interakcija , komunikacije i imaginacije.

Učenici s poremećajima iz autističnog spektra  svladavaju  individualizirani  odgojno-obrazovni program zasnovan na kvalitetno provedenoj  procjeni i dijagnostici. Program mora biti primjeren  njihovim sposobnostima  po ciljevima , opsegu , dubini i funkcionalnosti sadržaja uz jasno definirane strategije poučavanja.

Izvor, Đurđica Ivančić Diferencirana nastava u inkluzivnoj školi