Komunikacija zdravstvenog osoblja s djecom i roditeljima u bolnici
Zadatak zdravstvenog osoblja je ohrabriti dijete i pomoći mu u prilagodbi na situaciju ali učinkovitost te pomoći ovisit će i o odnosu koji se razvija između roditelja i osoblja a dobar odnos ima i važan terapijski učinak. Važne su informacije o stanju djeteta , o tome kako ide liječenje o rezultatima pretraga ali i komunikacija u kojoj se osjećaju ugodno i u tom području je uloga zdravstvenih djelatnika jako važna.
Uspješna komunikacija znači da smo poslali poruku koju je pacijent , roditelj ili naš suradnik razumio. To je preduvjet za dobar odnos s pacijentom i nužno stvara ugodno ozračje, a time utječe i na pacijentovu bolju suradnju. Kad je suradnja dobra najčešće dolazimo do boljih rezultata.
Uspješna komunikacija zdravstveno osoblje- dijete
Kad pričamo o skrbi koju pružamo hospitaliziranom djetetu , to zahtijeva od medicinske sestre, liječnika psihologa i drugih zdravstvenih djelatnika da zauzmu aktivnu ulogu u psihološkim i emocionalnim potrebama djeteta.
Da bi zapravo mogli pomoći djeci potrebno je znati što je njima najstresnije u suočavanju s boravkom u bolnici.
Tri su skupine stresora koje djeca navode
1.Stresori vezani uz bol (bolni medicinski postupci)
- Stresori vezani uz samu bolest( zabrinutost za vlastito zdravstveno stanje, pitanje budućnosti i posljedica)
3.Specifični aspekti hospitalizacije( nedostatak privatnosti, loša hrana. Plač druge djece, teškoće sa spavanjem)
Neki od najčešćih strahova koje djeca doživljavaju su strah od nepoznatog i strah od boli , zadatak je zdravstvenih djelatnika smanjiti djetetovu uznemirenost, tjeskobu ,strah i bol kako bi olakšali prilagodbu i poboljšali suradnju.
Potreban je razgovor sa djetetom u vidu davanja informacija o svrsi i postupku pojedine pretrage kako bi dijete znalo što ga očekuje, bolje se pripremilo i lakše podnijelo sam postupak.
Djeci je glavno opterećenje strah od boli. Strah od bolnih postupaka može se smanjiti ako se djetetu detaljno objasni svrha postupka i način na koji će se provesti.
Važno je djetetu reći što se od njega očekuje tijekom postupka, to može biti kroz izravan razgovor ili kroz igru. Potrebno je dati točan redoslijed događanja, način na koji će se izvoditi i zašto se izvodi, te koliko će postupak trajati.
Postupci liječenje predstavljaju manji stres za dijete ako se za njih adekvatno psihološki pripremi. Dobro je koristiti riječi ohrabrenja , skretanja pozornosti i djetetu treba naglasiti da razumijemo njegov strah i da ćemo sve učiniti da se ono bolje osjeća. Treba stvoriti odnos ohrabrenja.
Uspješna komunikacija zdravstveno osoblje-roditelj
Stavovi roditelja imaju snažan utjecaj na dječju percepciju različitih iskustava kao i na ponašanje djeteta tijekom boravka u bolnici i zato je uspješna komunikacija s roditeljima tijekom djetetova boravka u bolnici izuzetno važna.
Pedijatar može djelovati bez roditelja, ali učinak može biti upitan ako roditelji nisu suglasni , ako ne razumiju što im liječnik govori ili ako nije dostupan, ako su nesretni ili nezadovoljni.
Kako uspješno komunicirati sa roditeljima
- U početku razgovora moramo utvrditi što roditelji već otprije znaju o dijagnozi ili bolesti ili nekim medicinskim intervencijama, odakle imaju informacije i na koji način komuniciraju .
- Informaciju treba izložiti što jednostavnije i roditelju što razumljivije , što manje koristiti stručne termine, dati u početku nužne informacije i to u malim količinama.
- Kad smo informacije izložili slijedi provjera je li roditeljima sve jasno, jesu li nešto krivo razumjeli.
Proces adaptacije počinje odmah ali za većinu roditelja to će u početku biti jedva razumljivo. Oni se tada suočavaju sa stanjem neizvjesnosti , proživljavaju veliki strah vrlo su osjetljivi i često nisu u stanju razumjeti što im se događa.
Tada je glavni cilj pružanje emocionalne i socijalne potpore roditeljima .
Ono što ne smijemo zaboraviti je da u komunikaciji s roditeljima zdravstveni djelatnik treba ostaviti osjećaj stručnosti; koristiti jednostavan rječnik i na razumljiv način objasniti medicinske pojmove , dijagnozu i samu bolest.
Izuzetno je važno i povjerenje . Važno je da liječnik pokaže suosjećanje i dozira informacije.
Za dobru komunikaciju važna je i pristupačnost, jer dobar odnos između roditelja i zdravstvenog djelatnika ima i važan terapijski učinak.
Princip reflektiranja ponašanja jedan je od najvažnijih psiholoških principa ophođenja s ljudima. Radost jednog sugovornika i u drugog pobuđuje radost. Tako i djeca više vole medicinske sestre i liječnike koji se smiju , šale i ohrabruju ih.
Izvor; Dijete u bolnici, urednik prof.dr.sc. Josip Grgurić